Našu su knjižnicu posjetili pjesnik Tomislav Domović i akademik Ratko Cvetnić.
Razgovarali su s učenicima 3. c razreda opće gimnazije.
“Ja živim u hrvatskom jeziku koji ne završava na granicama Hrvatske, već se širi po cijelom svijetu gdje god se priča hrvatski jezik”, rekao je Tomislav Domović .
Na pitanje učenika zbog čega su se počeli baviti pisanjem, Ratko Cvetnić je odgovorio: “Bit ću potpuno iskren, jednostavno sam imao potrebu dati ljudima do znanja da sam u pravu. Nekad su moji stavovi izazivali dvojake reakcije, ali sve što sam rekao, i objavio sam, pa time i stojim iza toga.”
Tomislav Domović je naglasio da je imao potrebu iskazati osjećaje vješto kao izdanak neke tradicije, a ne kao neki čudnovati eksperiment te da je želio pokazati ljepotu jezika da ostane nadvremenski, dati nešto trajno jeziku koji jako voli.
Učenike je zanimalo koja je razlika u dojmovima izlaska njihovih knjiga sada i na početcima karijera.
Ratko Cvetnić je istaknuo da je razlika ogromna. Kada je prvi put izašla njegova knjiga “Kratki izlet”, izazvala je burne reakcije ljudi suprotnih stavova jer se dijelom doticala i političke scene. Danas su digitalni mediji smanjili doživljaj same knjige pa i nema nekog ushita kad izađe neko novo djelo.
Tomislav Domović se na to nadovezao i spomenuo kako je u prošlosti i samo izdavanje neke knjige bio mukotrpan i dugotrajan proces, pa je samim time i doživljaj bio više cijenjen, a danas je to sve drugačije.
Na pitanje gdje pronalaze inspiraciju ili se pak ona može naučiti, oba autora su se složila da je potrebno čitati i čitati ako se netko planira baviti pisanjem.Čak i knjige koje nisu visoko kvalitetne mogu nas nečemu naučiti i najbitnije je što više čitati.
Kako se Domović više posvetio pisanju poezije, naglasio je da je kod njega inspiracija ipak trenutna i da mu tu pomaže znanje iz pročitanoga te da je to nešto što se ne može naučiti.
Tomislav Domović dobitnik je Godišnje nagrade DHK HB “Antun Branko Šimić”.
Hvala dragom gostima na posjetu i poklonjenim knjigama za našu knjižnicu.